Svaki iskusan ribolovac zna da pored svih ostalih faktora i nagomilanog iskustva, posebnu, možda i najveću pažnju treba obratiti na izbor ribolovnog pribora. Tu se prije svega misli na: štapove, role, multiplikatore, strune, udice, čvorove, predveze, varalice i druge alate koji ribolovcima stoje na raspolaganju.
Ribolovački štap je osnovni dio ribolovačkog pribora koji koristi ribolovac za upravljanje i kontrolu ribolovačke strune, na koji može biti montirana mašinica za ribolov. Štapovi su različitih dužina i mogu se izrađivati sa tačnim specifikacijama i karakteristikama za specijalizovane namjene. Ribolovački štapovi postoje već hiljadama godina u raznim oblicima, napravljeni od bilo kojeg lako dostupnog drveta, postajući sve sofisticiraniji kako napreduju materijali i tehnologija. Bambus je postao najčešći materijal za proizvodnju lakših i fleksibilnijih štapova za ribolov, i danas je opcija za ribolovce i nostalgične proizvođače štapova.
U neprekidnoj potrazi za snagom, osjetljivošću, izdržljivošću i lakim konfiguracijama, moderni štapovi za ribolov izrađuju se od stakloplastike, grafita ili karbonskih vlakana... Savremeni ribolov je nezamisliv bez upotrebe ribolovnog štapa tako da danas tek zanemarivo mali broj tradicionalista ne lovi štapom, već iz ruke.
Iako se u prilog ribolovu iz ruke neprestano ističe neposredni kontakt s lovinom, prednosti štapa u odnosu na takav tradicionalni način su nebrojene. Tu se, prije svega, misli na stvari kao što su: daljina izbačaja, jednostavnost rukovanja, kvalitet kontriranja, amortizovanje udaraca ribe u zamaranju, detekcija ugriza, potpuna kontrola ribe neposredno pred izvlačenje. Naravno, zbog svega navedenog nikako nije svejedno kakav je štap u ruci. Premda deklarativno postoje „univerzalni” štapovi, u praksi takvih štapova nema. Svaki štap ima svoju specijalnu namjenu i tako određen pripada svojoj tehnici i načinu ribolova. Ono što definiše štap je prvenstveno njegova konstrukcija blanka ili tijela štapa, dužina, raspored i vrsta provodnika te akcija, odnosno gramaža. Iako je u prošlosti stakloplastika bila temeljni konstrukcijski materijal, danas je kompozitni grafit u najvećoj primjeni. Budući da je grafit po strukturi vrlo krt i krhak, samo zahvaljujući posebnim tehnološkim postupcima, kakav je npr. „howald” proces dobija se posebno žilava struktura koja štapove čini elastičnima i savitljivima. Pritom se u brojne slojeva grafitnih vlakana dodaju raznorazni materijali poput kevlara, stakloplastike ili metalnih niti koje mu, u kombinaciji s posebnim načinom pletenja, daju određen kvalitet. Podaci poput IM6, IM8 ili IM10 govore o čistoći grafita, što ima više značaja za proizvođača i trgovca nego za krajnjeg korisnika. Stakloplastični puni štapovi se još rijetko gdje mogu naći, mahom kod kolekcionara ili starijih ribolovaca koji još uvijek čuvaju svoju staru opremu. Jedan od najpoznatijih modela iz tog prošlog vremena je čuvena „Germina”. Danas je stakloplastika na štapovima uglavnom prisutna samo u vršnim segmentima koji su kao takvi upravo savršeni za detekciju ugriza.
Kod izbora štapa bitno je konsultovati iskusne ribolovce koji su iskusili sve prednosti i mane pojedinih marki ovog nezaobilaznog dijela ribolovnog pribora. A.Ć.

---